Kutak beskraja

Vidio sam je danas Bože moj, pomislih Još uvijek lijepa, luda Djetinjasta, sramežljiva Pa se upitah Da li me se ponekad sjeti Dok povlači zadnji dim cigarete Dok ispija zadnji gutljaj vina Da li me još uvijek prepozna u svakoj pjesmi Ili me već odavno nema U njenim mislima Da li pamti koliko sam je volio Pomislih da joj priđem Upitam da li joj nedostajem Ima li me u njenim mislima Umjesto toga Ćutao sam Ostadoh na svom mjestu Praveći se da ne postojim Izgleda da je bila u pravu Kada rekla mi je Da sam za nju još mali.

Zar ne znaš ljubavi, da je našu klupu u parku zamijenio neki sretni, meni bezvezni par? Zar ne znaš da drugi parovi, koji se i ne vole kao što smo mi, hodaju maglom sada i smiju se? Zar ne znaš da vrijeme naše sada drugi troše? Zar ne znaš da zagrljaje naše sada drugi kradu? Zar ne znaš da poljupce naše drugi koriste? Zar ne vidiš da su nam uzeli Februar?