Kutak beskraja

Vidio sam je danas Bože moj, pomislih Još uvijek lijepa, luda Djetinjasta, sramežljiva Pa se upitah Da li me se ponekad sjeti Dok povlači zadnji dim cigarete Dok ispija zadnji gutljaj vina Da li me još uvijek prepozna u svakoj pjesmi Ili me već odavno nema U njenim mislima Da li pamti koliko sam je volio Pomislih da joj priđem Upitam da li joj nedostajem Ima li me u njenim mislima Umjesto toga Ćutao sam Ostadoh na svom mjestu Praveći se da ne postojim Izgleda da je bila u pravu Kada rekla mi je Da sam za nju još mali.

Zar ne znaš ljubavi, da je našu klupu u parku zamijenio neki sretni, meni bezvezni par? Zar ne znaš da drugi parovi, koji se i ne vole kao što smo mi, hodaju maglom sada i smiju se? Zar ne znaš da vrijeme naše sada drugi troše? Zar ne znaš da zagrljaje naše sada drugi kradu? Zar ne znaš da poljupce naše drugi koriste? Zar ne vidiš da su nam uzeli Februar?

Od svih lijepih stvari koji ovaj život može donijeti trebala mi je samo jedna stvar, i dobila sam ono što sam željela! Volim te! Ti si moj jedini razlog, moja jedina sreća, ti si moj dar sa neba. . . Trebam te jer u tvom zagrljaju pronalazim mir, koji me nosi kroz život. Ti si nada koja me pokreće da nastavim dalje, ti si ljubav koja lijeci moje rane da bol zauvijek iz srca nestane, ti si razlog zbog kog je sreća dobila svoje vlastito ime. Ti si moje sunce u nevremenu, moja zvijezda u tami, ti si toplina i dobrota, koja nocas grli me, ti si more koje me obavija, tonem u tvojoj ljubavi, ti si oblak koji me nosi, dajes mi sigurnost koju sam odavno tražila. Ti si moj anđeo, ti si sve što želim vidjeti. Tvoj osmijeh osvjetljuje moj put kroz život zato smiješi se. Priđi mi, pogledaj u moje oci i sve ces znati. Zrake mjesecine obasjaju nas, neka zauvijek u našim srcima gori plamen ljubavi, jer znaj da moje srce samo tebi pripada. Svaki tvoj dodir, svaki poljubac, zagrljaj, tješi me, daje

Nižu se dani, svaki sljedeći savršeniji od prethodnog, svaka emocija postaje veća i veća, ljubav iz dana u dan raste. Dođete na taj nivo kada vam je njegova sreća važnija od vlastite, tuga bolnija od vaše i svaki uspjeh kao da je vlastiti. Odlučih da ga volim jedne zime. Pahuljice su već tada znale da će izrasti nešto veliko, da će se prsti ispreplesti i usne sastaviti. Da će se srca spojiti i da ćemo postati jedna duša u dva tijela. S pravom mogu da kažem da su neplanirane stvari najljepše, one slučajnosti najslađe. Kažu da su svi ljudi spoj dvije polovice i tek kada drugu polovicu nađemo, onda smo potpuni. Ja sam od zime, od po meni najtoplijeg februara potpuna osoba. Od tog dana, u njegovim očima vidim sebe, vidim našu ljubav i svu žar koju nosi u sebi. Spoznala sam svrhu svog postojanja, cilj svog života i osobu pored koje bih željela ostariti. Spoznala sam pravu ljubav. Sa pravom mogu da kažem da ovih 554 dana sam najsretnija osoba na planeti. Istina, ponekada smo padali u od